Priča jednog fotografa
U svakom čoveku postoji nešto što ga pokreće, što mu daje mir i snagu. Meni je to fotografija.
Nisam postao fotograf zbog trenda ili posla. Postao sam fotograf jer sam godinama gledao svet oko sebe i želeo da ga zadržim. Da sačuvam jutarnju izmaglicu iznad livade. Osmeh deteta dok juri balon. Pogled zaljubljenog para dok se drže za ruke. I mesec, taj večni saputnik noći, kako tiho sija nad selom dok svi spavaju. Volim prirodu. Volim njen ritam, njen mir, njen glas koji se ne čuje, ali se duboko oseća.
Moja kamera nije samo alat. To je moj dnevnik, moj saputnik, moje oko koje vidi ono što drugi često prođu nesvesno. Slikam ono što osećam. I baš zato volim da fotografišem pod vedrim nebom, u planini, pored reke, pod zvezdama… Gde god se priroda i svetlost spoje u tišini.
Kroz godine, slikao sam mnogo – rođendane, krštenja, svadbe, reklame za restorane i proizvode… Ali uvek ostajem najviše svoj kada sam među ljudima koji mi veruju i među prirodom koja me nikada ne izneveri.
Slikanje meseca za mene je posebna priča. To je trenutak kada svet stane, kada svi spavaju, a ja stojim negde u polumraku sa fotoaparatom u ruci, čekam pravi trenutak i tiho uhvatim komadić večnosti. Kao da sam uhvatio disanje neba.
Moj rad je spoj emocije i tehnike. Volim da izađem u susret ljudima, da ih saslušam, da osetim šta im je važno. Nekome je to zagrljaj sa bakom, nekome savršena slika za reklamu restorana, nekome osmeh deteta koji će zauvek čuvati.
Za mene, svaki kadar je priča. I zato volim to što radim. Jer ne slikam samo lica. Slikam trenutke koje će neko voleti zauvek.
Dobrodošli u moj svet. Dobrodošli u Foto Minčić.